Asertivnost je vještina koja omogućuje da se izborimo za svoja prava, osiguravajući da se naše mišljenje i osjećaji uzmu u obzir, a pri tom se ne narušavaju prava drugih. Osnovni elementi asertivnog ponašanja su jasno izražavanje ponašanja koje nas smeta, objašnjavanje razloga zbog kojih nas to ponašanje smeta (izražavanje vlastitog mišljenja, osjećaja i/ili posljedica tog ponašanja) te jasno izražavanje našeg zahtjeva.

Tehnike asertivne komunikacije

Jedna od najčešće korištenih su upravo “Ja - poruke“. One mogu s velikom vjerojatnošću pobuditi želju za promjenom ponašanja, smanjuju na minimum negativno vrednovanje sugovornika (Ti - poruke, npr. „Opet kasniš!“) i na taj način ne određuju unaprijed odnos.

Elementi “Ja – poruke“:

• poruke u prvom licu počinju s “kada, ako” (opis problematičnog postupka)
• drugi element govori o konkretnom učinku specifičnog ponašanja - opisano u prvom dijelu poruke
• treći element ja-poruke iskazuje osjećaje i specifičnu potrebu, prijedlog ili želju

Primjer Ja – poruke: „Kad ne dođete na vrijeme na sastanak osjećam se frustrirano jer je to za mene nepotrebni gubitak vremena. Voljela bih da ubuduće ranije javite u slučaju otkazivanja ili kašnjenja.“

Dodatne tehnike asertivne komunikacije:

• Slomljena ploča – staloženo ponavljati svoj argument dok drugoj strani „ne sjedne“
• Komunikacija emocija – recite kako određeni postupci utječu na vas „Osjećam se…“
• Isticanje diskrepancije – „…u ranijim ste dogovorima naveli XX, a danas mi govorite XY.“
• Definiranje posljedica – „Ako vi…. Onda ja…“
• Korištenje empatije – uvažite osjećaje i razmišljanja drugih, imajući na umu i svoje
• Slaganje s dijelom tvrdnje – „Razumijem i slažem se oko XX, ali neki (XY) elementi situacije ne idu tome u prilog.“

Komunikacijske vještine su ključne za uspostavljanje i održavanje odnosa te izgradnju jake mreže socijalne podrške. Asertivnost je jedna od najznačajnijih komunikacijskih vještina. Ljudi nisu rođeni s dobrim komunikacijskim vještinama; kao i svaki drugi set vještina potrebno ih je učiti i unaprjeđivati kroz samoprocjenu, edukaciju, svakodnevne interakcije i traženje povratnih informacija.