Kada osoba određenu situaciju procijeni ugrožavajućom može doživjeti strah i tjeskobu. Ove emocije predstavljaju snažnu stimulaciju organizma, odnosno, u našem tijelu dolazi do aktivacije tzv. "alarmnog sustava" koji služi za osiguravanje zaštite aktiviranjem dodatne energije za bježanje ili borbu u potencijalno ugrožavajućim situacijama. Rad "alarmnog sustava" manifestira se kroz razne fiziološke promjene poput sužavanja krvnih žila, odnosno povećanja krvnog tlaka, ubrzanog i plićeg disanja, nepravilnog ili ubrzanog rada srca, suženja vidnog polja, vrtoglavice, napetosti mišića, znojenja, drhtanja itd., a dugoročno dolazi i do nesanice, bolova, umora i iscrpljenosti.
Ponekad se "alarmni sustav" uključuje prelagano te u situacijama koje objektivno nisu ugrožavajuće ili dugo nakon što je opasnost prošla. Kod nekih anksioznih osoba fiziološke promjene koje se javljaju usmjeravaju daljnji fokus pažnje na signale "alarmnog sustava" (tjelesne senzacije) što dodatno povećava percepciju opasnosti. Kao jedno od rješenja problema preporučuje se učenje kontrole nad tjelesnim simptomima anksioznosti, odnosno učenje relaksacijskih tehnika.
Relaksacijskim tehnikama smatramo skup tehnika koje koristimo kako bismo utjecali na fiziološki aspekt anksioznosti. Pomažu nam u usporavanju tjelesnih procesa i postizanju osjećaja smirenosti. Cilj relaksacije je razvijanje svijesti i kontrole nad vlastitim fiziološkim i mišićnim reakcijama na anksioznost. Dakle, potrebno je naučiti prepoznavati tjelesne znakove kako bismo koristeći odgovarajuću tehniku na vrijeme djelovali na njih i ublažili ih. Neophodno je prepoznati rane znakove anksioznosti i primijeniti tehnike relaksacije prije nego osoba postane visoko anksiozna ili prije nego što zna da će ući u za nju stresnu situaciju.
Najčešće relaksacijske tehnike su: joga, abdominalno disanje, body scan, progresivna mišićna relaksacija, mindfulness, vođene imaginacije i dr. Kako biste ih naučili, kontaktirajte nas.