Socijalna anksioznost je strah od jedne ili više socijalnih situacija poput javnog nastupa, upoznavanja novih osoba, uključivanja u zabavne i druge grupne aktivnosti, korištenja javnih sanitarija, sukobljavanja s drugima i/ili uspostavljanja ravnopravnog odnosa s osobama od autoriteta. Socijalno anksiozni pojedinci boje se negativnih reakcija drugih ljudi u nekom društvenom kontekstu te se užasavaju situacija kada ih druge osobe procjenjuju i očekuju od njih osudu ili kritiku. Također, osjećaju stanovitu nelagodu jer vjeruju kako drugi ljudi mogu zamijetiti znakove njihove anksioznosti kao što su crvenjenje, drhtanje i/ili znojenje i sl.
Mnogi od njih imaju negativne misli koje vežu uz socijalne situacije: "Zablokirat ću. Svi će mi se smijati."; "Drugi će vidjeti da sam anksiozna"... Nadalje, osobe sa socijalnom anksioznošću često imaju visoke standarde koje je teško ispuniti: "Ne bih trebao biti anksiozan." (nikad); "Trebao bih ispuniti očekivanja drugih osoba." (uvijek) ili općenito imaju negativno viđenje sebe: "Dosadan sam."; "Čudna sam." i sl.
Prvi korak u nošenju sa socijalnom anksioznošću jest rad na prepoznavanju, evaluaciji i suočavanju s negativnim mislima. Također, korisno je istražiti postojeće i izgraditi nove stavove i vjerovanja o socijalnim situacijama. Pri tome pomaže rad na razvoju socijalnih vještina te trening relaksacijskih tehnika.