Emocije kao informacije: kako ih slušati, a ne potiskivati

Često pogrešno tumačimo svoje emocije, a takva interpretacija može stvoriti više patnje nego sama emocija.

Funkcija emocija: što nam zapravo pokušavaju reći

Emocije često doživljavamo kao problem koji treba riješiti, nešto što nas ometa u produktivnosti, smirenosti ili prilagođavanju. No, emocije primarno služe kao informacija, kao signal da su se kontekst, potrebe ili situacija promijenili. To je jedan od načina na koji nam tijelo govori: Stani. Nešto važno se događa.

Kako emocije pomažu u integriranju iskustava

Kad poradimo na razumijevanju onoga što nam emocije pokušavaju poručiti, prestajemo se boriti protiv njih i počinjemo ih aktivno slušati te adaptivno odgovarati na njih.

Iako često demonizirane, stvarno je zanimljivo gledati ih na djelu. Omogućuju nam integrirati iskustva, a ovise o socijalnim i drugim znakovima kao i osjetima u tijelu. Pomažu nam u razumijevanju potreba trenutka, procjeni napora i ulaganja potrebnog da neku situaciju razriješimo ili reagiramo na nju.

Primjerice, u trenu ste sposobni modificirati svoj pristup u slučaju da osjetite napetost u partnerovom glasu iako on tvrdi da je sve OK. Osvijestite da je nešto pošlo po krivu i emocije mogu biti od pomoći pri odlučivanju oko sljedećih koraka, posebno ako im pristupimo sa znatiželjom i prihvaćanjem.

Kad se čini da su se emocije urotile protiv nas

Mnogi odrastaju uz ovakve i slične poruke o emocijama:

• Nemoj dramatizirati. Nije ti ništa.
• Preosjetljiva si. Samo se saberi.

Takve poruke nas uče kako su neugodne emocije problem, slabost ili prepreka. Naučimo ih potiskivati, ignorirati ili gurati pod tepih. Prestanemo očekivati da će ih drugi prepoznati, prihvatiti ili uvažiti.

Dodatno, mnogi ljudi jednostavno nisu imali dobre modele koji bi ih poučili učinkovitoj regulaciji emocija. Sve to dodaje još slojeva emocija, najčešće krivnju ili čak sram. S vremenom naučimo da su nešto što treba potisnuti ili izbjeći.

Naravno, svi imamo pozitivna iskustva s odlaganjem monotonog zadatka sve dok ne utvrdimo gradivo da je dosada neizdrživa, osjetimo manje ugodne posljedice samosabotaže i uhvatimo se u tome da odgađamo važne stvari ili si čak nanosimo štetu. Nažalost, neposredni percipirani dobici izbjegavanja često djeluju privlačnije od odgođene nagrade.

Scena u kojoj se svi prepoznajemo

Zamislite da sjedite na sastanku. Imate nešto za reći, ali u prsima se pojavi stezanje. Misli počnu juriti sto na sat. Zašto me nitko ne sluša? Zašto me ne pitaju za mišljenje? Imam li uopće nešto vrijedno za dodati?

Srce ubrzava. Osjetite kako vam lice lagano gori. Povlačite se. U glavi vrtite situaciju dok se sastanak odvija dalje bez vas. Na površini je sve jasno, oprala vas je tjeskoba. Ispod površine zna čučati i puno više:

• strah od odbacivanja i/ili briga oko kompetentnosti
• osjećaj nevidljivosti i uvjerenje da tvoj glas ne vrijedi.

Emocije često dolaze u slojevima i svaki sloj nosi informaciju. Primjerice, ako ne izrazite svoje mišljenje, smanjujete rizik da kažete glupost, ali briga oko toga zaslužujete li uopće mjesto za tim stolom ostaje netaknuta. Nemate korektivno iskustvo na temelju kojeg možete očekivati drugačije ishode s obzirom na to da niste konstruktivno doprinijeli raspravi.

Kako razložiti emocionalni trenutak na različite aspekte

Svaka se emocionalna reakcija može, jednostavnosti radi, razložiti na tri aspekta. Kad im pristupamo na ovaj način, emocije kao takve djeluju manje preplavljujuće jer se možemo postepeno uhvatiti u koštac sa svakom od njih. Krenu se nazirati potencijalna područja za intervenciju.

1. Misli: priče koje si pričamo

Misli oblikuju interpretaciju i očekivanja od situacije i oboje emociju. Daju im stanovitu kvalitetu ili ton. Često su u funkciji potvrđivanja pravila i pretpostavki. U primjeru sa sastanka:

• Ne zanima ih što mislim.
• Ne doprinosim = ne vrijedim.

2. Tjelesne senzacije: alarmni sustav tijela

Emocije su često uparene s određenim osjetima u tijelu koji ih znaju intenzivirati. Ljutnja može biti popraćena vrućinom u licu ili napetošću u vilici, tuga s osjećajem težine, a tjeskoba sa znojnim dlanovima. Na primjeru sastanka:

• znojenje i ubrzani rad srca
• napetost u ramenima.

3. Ponašanja i porivi: što činimo ili želimo učiniti, rukama i nogama (i mentalno)

Emocije nas guraju prema akciji i razrješenju napetosti. Strah prema bijegu. Ljutnja prema suočavanju. Tuga prema povlačenju. Tjeskoba prema izbjegavanju. Evo kako to može izgledati na sastanku:

• šutnja i mentalno preispitivanje
• izbjegavanje kontakta očima.

Ove reakcije kratkoročno smanjuju nelagodu, ali dugoročno učvršćuju obrazac.

Kako razlaganje neke emocije može biti od pomoći

Kad nas emocija preplavi, sve se stopi u jednu amorfnu, ponekad zbunjujuću masu misli, osjeta, poriva i nervozne energije. Razlaganje vraća jasnoću oko potencijalnih izbora i daje manevarski prostor. Umjesto tjeskobna sam, dobijemo:

• Imam misao da nisam dovoljno dobra.
• Srce mi ubrzano radi.
• Imam poriv povući se.

Ova promjena okvira i odnosa prema emocijama pomaže da se proširi repertoar toga kako na njih možemo odgovoriti.

ARC model

Emocionalni trenuci slijede prirodan obrazac koji može biti od pomoći u razumijevanju situacija. U nastavku su glavni elementi, akronim engleskog prijevoda glavnih pojmova.

A: Antecedenti

Što je pokrenulo emociju? Može biti očito (glad) ili suptilno (sličan sukob u danima ranije).

R: Reakcije

Tri komponente:

• Misli: Nemam što reći.
• Tijelo: napetost u ramenima.
• Ponašanja: izbjegavanje kontakta.

C: Posljedice

Primjerice, javi se misao kako moram biti zahvalna što uopće imam posao s obzirom na to da ne doprinosim. Ta misao može donijeti kratkoročno olakšanje, ali dugoročno rezultirati iscrpljenošću i osjećajem da sam uljez u vlastitom timu ili uredu.

Kako učimo emocionalne obrasce

Tri stvari učestalo oblikuju naše reakcije:

1. Učimo iz prošlih iskustava

Um pamti neugodno obojene trenutke znatno dulje od ugodnih. 2. Učimo izbjegavati ono što boli Izbjegavanje štiti od nelagode, ali blokira novo učenje. 3. Učimo brze trikove za smanjenje nelagode

Prejedanje, prekomjerni rad, povlačenje, sve reakcije koje kratkoročno pomažu, dok dugoročno štete.

Za kraj, važno je naglasiti: emocije imaju važnu funkciju. One su podaci o našem unutarnjem svijetu, signali koji mogu informirati naše odluke, ali ih ne moraju diktirati. Emocije pokušavaju zaštititi, usmjeriti ili upozoriti. Kada se prestanemo s njima boriti i počnemo razumijevati njihovu funkciju i potrebe koje nose, otvaramo pristup informacijama koje nam pružaju i učimo ih prihvaćati s više otvorenosti.

Prihvaćanje ne znači da ih moramo voljeti. Znači da priznajemo da postoje i da učimo kretati se uz njih, svjesno i prisutno, umjesto da se protiv njih borimo. Emocije nisu tu da nas kazne, posrame ili sabotiraju. Da, ponekad su glasne, neugodne ili zbunjujuće, ali uvijek informativne.

Kad ih razložimo na misli, tjelesne senzacije i ponašanja, prestaju biti preplavljujuće i zbunjujuće. Dodatno, kad bolje razumijemo kratkoročne i dugoročne posljedice svojih reakcija, prestajemo se vrtjeti u krugu koji rezultira ili izbjegavanjem ili reaktivnošću. U trenutku kad prepoznamo naučene obrasce, otvaramo prostor za nove načine reagiranja.

Ako želite produbiti razumijevanje svojih emocionalnih obrazaca ili istražiti kako raditi s njima na održiv način, slobodno se javite.