Mentalno zdravlje migranata: emocionalni gubici, kulturni stres i kako se snaći u životu u inozemstvu

Preseljenje u novu zemlju često izgleda kao svjetla i prilika, no ispod površine često nosimo nevidljivi teret koji nitko ne vidi.

Što se sve iz korijena mijenja preseljenjem?

Migracija je jedno od onih životnih iskustava koje pretresaju pojam o sebi, drugima i svijetu. Uključuje promjenu adrese, ali i cijelog unutarnjeg pejzaža. Kada se preselimo u novu zemlju, ne mijenjamo samo okruženje: ritam života, identitet, odnosi s novim i ljudima koji ostaju, rutine i kulturološki okviri.

Iako migracija može donijeti sigurnost, nove mogućnosti i osjećaj napretka, istovremeno nosi emocionalne gubitke, kulturni stres i razdoblja intenzivne neizvjesnosti.

Kako ne idealizirati iskustvo

Nije rijetkost da migranti ovo iskustvo dožive kao vrlo intenzivno, na svim razinama: osobnoj, profesionalnoj i socijalnoj. Često čujem formulaciju “kao da mi je netko izmaknuo tlo pod nogama.” Dijelove toga sam osjetila i sama. Sve moje stare nesigurnosti su se pojačale. Visoki standardi, osjećaj manje vrijednosti, stalno preispitivanje… sve je postalo glasnije. A novi kontekst je samo dodavao težinu: privilegiranost kolega, kulturološki stres, predrasude, osjećaj drugotnosti.

Puno je novog, a tek se sprijateljujete sa sobom u toj novoj ulozi. Ti paralelni procesi znaju biti iscrpljujući. Mnogi migranti opisuju prve mjesece i godine kao razdoblje intenzivnih emocija, stalnog balansiranja između starog i novog života, i pokušaja da se pronađe stabilnost u svijetu koji se čini prevelikim i prebrzim.

Emocionalni gubici koje migracija donosi

Migracija uključuje niz emocionalnih gubitaka koji se ne vide na prvi pogled, ali se duboko osjećaju. Od gubitka rutine i zajednice, zajedničkih referenci pa do gubitka predvidljivosti. Puno se stabilnosti odričemo preseljenjem i izmiče nam se ‘socijalno’ tlo pod nogama.

Rutine su emocionalna sidra. Kada nestanu, tijelo i um ostaju bez predvidljivosti koja je godinama stvarala osjećaj sigurnosti. Navigirati svaki novi dan postaje trošeće, jer se jako malo toga događa na autopilotu, osjećamo se preplavljeno. Ljudi koji su nas poznavali “oduvijek” ostaju daleko. Iako su videopozivi dostupni, fizička odsutnost stvara prazninu koju je ponekad teško nadomjestiti. Ne osjećaju se svi jednako ugodno u održavanju odnosa u virtualnom svijetu.

Brojne promjene i pomaci

Humor, jezik, hrana, običaji, sve ono što je činilo svakodnevicu prepoznatljivom, odjednom nestaje. Opterećenje na radnu memoriju je vrlo opipljivo i navigirati svakodnevicu, barem u početku, je vrlo naporno. Ponekad se javlja i osjećaj osamljenosti ili izmještenosti, posebno ako ste u okruženju u kojem nema drugih migranata s koji mogu razumijeti što prolazite. Dodatno, mnogi migranti rade poslove ispod svoje stručnosti. To može dovesti do osjećaja regresije, iako je preseljenje često čin hrabrosti i napretka

Izvori stresa koji dolaze s prilagodbom

Nova zemlja donosi nova pravila, nove sustave, nove neizvjesnosti. To može biti iscrpljujuće, čak i kada je preseljenje dobrovoljno jer se paralelno preslaguju barem tri životne uloge ili identiteta: profesionalna, stranca u novom društvu i novog “ja”. Taj osjećaj tegobne svakodnevice, barem u prvim mjesecima, je znak da se tijelo i um pokušavaju prilagoditi ogromnoj promjeni, odnosno da ste pod pojačanim stresom.

Ovi identitetski pomaci su često najvidljiviji kad se vratite kući ili idete u posjet, Postoji dio vas koji je teško prevesti bliskim osobama koje ne dijele to iskustvo što zna rezultirati intenziviranjem osjećaja osamljenosoti, kao da ste izmješteni u oba konteksta.

Kulturni stres i migracijska tuga

Migracijska tuga je normalna reakcija na zahtjevne okolnosti. U literaturi se ponekad naziva i Odisejev sindrom kao stanje u kojem se emocionalni i fizički simptomi javljaju kao posljedica dugotrajnih stresora povezanih s migracijom. Važno je istaknuti kako migracijski stres nije poremećaj, ali ta tranzicija nosi određene terete i intenzivne osobne, obiteljske i socijalne pomake i opterećenja.

Kako se razvija kulturni stres?

Kulturni stres nastaje kada se osoba mora prilagoditi novim normama, vrijednostima, očekivanjima i društvenim pravilima uz jake vanjske utjecaje. Osoba je izložena pojačanim zahtjevima da balansira matični kulturni identitet sa elementima kulture zemlje domaćina. Dodatno, situaciju može intenzivirati osjećaj (ne)poželjnosti te percepcije da nemaju pristup istim prilikama na tržištu rada i drugdje. Migranti su i u riziku od diskriminacije i nepovoljnog tretmana isključivo na temelju statusa. To može uključivati:

• jezične barijere i zamor, posebno u situacijama promjene jezičnog koda
• nesigurnost u komunikaciji uslijed promjene kulturalnog okvira
• osjećaj drugotnosti uslijed potencijalnog stereptipiziranja ili predrasuda
• strah od pogrešaka/gubitka statusa s obzirom da je često vezan uz radni status
• stalno “prevođenje” vlastitog identiteta što rezultura dodatnim mentalnim naporom

Zašto je mentalno zdravlje migranata posebno ranjivo?

Istraživanja pokazuju da migranti imaju veći rizik od emocionalnih poteškoća, često zbog uvjeta u kojima žive i rade koji ih dovode u veći rizik za mentalno zdravlje dok ih kronični stres i popratne životne tranzicije čine ranjivijima.

Nisu rijetki nesigurni uvjeti i rad na radnim mjestima za koja su prekvalificirani. Mnogi migranti rade poslove s visokim emocionalnim i fizičkim zahtjevima, a nepovoljne okolnosti rada mogu dovesti do osjećaja stagnacije ili nepravde

Socijalni aspekti važni za mentalno zdravlje

Mnogi migranti se nose s jezičnom barijerom, diskriminacijom i socijalnom izolacijom. Jezična nesigurnost može pojačati socijalnu izolaciju, a ovisno o percpeciji društva i prilikama za učenje stvar mogu otežavati stereotipiziranje, predrasude ili čak diskriminacija. Čak i suptilne forme diskriminacije ili mikroagresije mogu imati snažan emocionalni učinak. Čuđenje što znate neku kulturalnu referencu ili divljenje jezičnoj vještini mogu zapravo implicirati originalno niska očekivanja i potencirati poruku o drugotnosti.

Pritisak očekivanja i stereotipa

Pritisak da se bude dobar primjer migranta koji opovrgava negativne stereotipe ili prikriva naglasak i iznimno trudi oko poštivanja kulturalnog koda uzima svoj danak. Migranti mogu imati osjećaj da kroz cijeli dan u radnoj i socijalnoj ulozi žive masku koja im je nametnuta kako bi bilo smatrani dobro prilagođenima dok osjećaj pripadanja i inherentnog ljudskog dostojanstva često izostaje. To može rezultirati socijalnom izolacijom, usamljenošću i deprivacijom osnovnih emocionalnih potreba što s vremenom testira i troši kapacitete za prilagodbu kao i kvalitetu života.

Repatrijacija: Što kada zatvorite krug ekspatskog života

Repatrijacija odnosno povratak, nosi svoje rizike ze mentalno zdravlje. Često se dogodi da i sam povratnik i socijalni krug u domovini često podcjenjuju razinu stresa kojom povratak rezultira što zna rezultirati nerazumijevanjem i manjkom potpore. Navedeno zna produbiti osjećaj izolacije i potaknuti osjećaj krivnje pa i samokriticizma.

Što pomaže: praktični alati za stabilnost u inozemstvu

1. Socijalna podrška

Jedna osoba od povjerenja može biti razlika između preplavljenosti i stabilnosti. Od praktičnih savjeta oko snalaženja po pitanju školskog sustava do nošenja s krizama koje će zasigurno doći, migrantska zajednica i osobe koje su prošle sličan put mogu biti od iznimne važnosti. Mogu pomoći u širenju svijesti o sebi i svojim identitetima jer sad razvijate novi, onaj migrantski, i biti podrška u nošenju s teškim dijelovima ovog razvojnog iskustva.

2. Evolucija veze s domom

Kulturne postavke s kojima dolazimo ne moraju biti teret kojeg se rješavamo, ali niti sredstvo obrane od drugačijeg. Ona može biti resurs koji vraća osjećaj ukorijenjenosti. Neka istraživanja upućuju na trend da migrantska iskustva znaju izoštriti osjećaj svijesti o sebi i osvijetliti koje su životne vrijednosti inherentno naše, a koje rezultat socijalizacije. To može dati potreban manevarski prostor da se osoba osvrne, osluhne i nanovo definira svoj odnos s domom.

3. Psihološka fleksibilnost

Prepoznavanje emocija, pravovremena reakcija i obraćanje pažnje na rane znakove stresa mogu biti odlična prilika za prevenciju smetnji mentalnog zdravlja ili narušavanja kvalitete života. Njegovanje emocionalne svijesti na suosjećajan način usmjeren na 'sada i ovdje' može dati manevarski prostor da se situacija sagleda na fleksibilan način i planiraju sljedeći koraci usklađeni s osobnim potrebama i novim kulturalnim kontekstom.

Kako fleksibilno pristupiti novom okruženju?

Novost zna biti izazov i znak za uzbunu ili povlačenje, to je prirodno i potencijalno odmažuće. Paradoksalno, to često rezultira reakcijama zbog kojih se dugoročno osjećamo još izoliranije ili neželjenije. Upustite se u eksperimentiranje, koristite novi jezik, uključite se u ekspatske grupe, posjetite neku kulturalnu manifestaciju i postepeno pustite korijenje gdje god jeste. Ne morate napuštati neke od svojih socijalnih, osobnih ili kulturalnih identiteta, gledajte na cijelo iskustvo kao priliku da proširite repertoar i definiciju toga što sve jeste ili možete biti. Jednako vrijedi i za povratak.

Kako izgraditi stabilnost daleko od doma

Stabilnost u ovom novom kontekstu i životnoj ulozi se gradi kroz male korake, nove odnose i trenutke u kojima si dopustimo da ne moramo sve sami. U mom slučaju, promjena je došla kroz ljude doma i u zemlji domaćinu koji su me vidjeli i prihvatili i u ovom novom, proširenom izdanju, kroz fleksibilnije planove, kroz suočavanje s vlastitim rigidnim pravilima oko toga što sam ja i što mogu očekivati od sebe i pružiti drugima. Migracija je zahtjevno iskustvo, ali uz prave alate, odnose i podršku, moguće je izgraditi život koji je smislen, siguran i povezan ma gdje god se nalazili. Ako tražite dodatne informacije ili prolazite kroz značajnu transformaciju nas blog o upravljanju osobnim promjenama bi mogao biti koristan resurs i izvor informacija.